Što je Ekonomski najpovoljnija ponuda (ENP) i kada je obvezna?

U teoriji ali i i u praksi razvijenih sustava javne nabave u državama članicama EU dokazana je superiornost kriterija ekonomski najpovoljnije ponude u odnosu na kriterij najniže cijene. Ipak, praksa u RH bitno se razlikuje od prakse u ostalim zemljama EU (i šire) jer se više od 90% sredstava koja se troše u javnoj nabavi troše po kriteriju najniže cijene.

Nakon što je Europski parlament odobrio tri nove direktive a među njima Direktiva 2014/24/EU, jedna od najvažnijih promjena u javnoj nabavi jest  izbor "ekonomski najpovoljnije ponude" (eng. most economically advantageous tender MEAT) kao kriterija za dodjelu ugovora.

Primjena kriterija ENP obvezna je u slučaju natjecateljskog dijaloga, a to u praksi vrijedi i za ograničeni i pregovarački postupak.

I dosada se u jednom od 5 postupaka javne nabave, nalazio natjecateljski dijalog  u kojem naručitelj s odabranim natjecateljima „vodi dijalog“ s ciljem razvijanja jednog ili više prikladnih rješenja koja mogu udovoljiti njegovim zahtjevima.  Međutim, sada se ugovor o javnoj nabavi dodjeljuje isključivo na temelju kriterija najboljeg omjera cijene i kvalitete u skladu s člankom 67. stavkom 2. (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32014L0024). Znači ovdje javni naručitelji temelje dodjelu ugovora o javnoj nabavi isključivo na ekonomski najpovoljnijoj ponudi (ENP). U pozivu na nadmetanje odnosno u opisnoj dokumentaciji navodi se relativni značaj koji pridaje svakom kriteriju – određivanjem raspona s odgovarajućom max. razlikom, tj. kvaliteti se u postupku ocjene ponuda pridaje određeni relativni značaj kako bi se osigurao odgovarajući omjer uloženog i dobivenog.

Ako nije moguće navesti relativni značaj kriterija, javni naručitelj mora navesti sve kriterije po redoslijedu od najvažnijeg do najmanje važnog.

Ekonomski najpovoljnija ponuda omogućava da se, uz kriterij cijene, u odabiru najbolje ponude sagledaju i kvalitativni kriteriji ^[2].

Na  duži rok, ovaj tip odluke daje naglasak na kvalitetu proizvoda i usluga, ekološke aspekte i cjeloživotne troškove usluge ili robe iz javne nabave a kao cilj primjene kriterija ENP je odrediti ponudu kojom se ostvaruje najbolji omjer uloženog i dobivenog.

Usprkos potencijalu nabave kvalitetnije robe, kriterij ENP- a rijetko se prakticira, a i primjetan je nedostatak dobre prakse ekonomski najpovoljnije ponude te potreba za boljom analizom tržišta, ali i vremenski zahtjevnije određivanje kriterija za bodovanje i evaluaciju zaprimljenih ponuda.

Koja su razlike između kriterija za odabir ponuditelja (uvjeta sposobnosti) i kriterija za odabir ponude te uopće primjeri kriterija i bodovanja Ekonomski najpovoljnija ponuda poslušajte na redovitom usavršavanju iz javne nabave 06. 03. 2015., detaljnije ovdje. 

Upravljanje bagatelnom nabavom

Kako smo i najavili u blogu o izmjenama zakona vezanim uz podizanje pragova za javnu nabavu, Bagatelna nabava tj. nabava male vrijednosti  je u 2014. postala još zastupljenija od posljednjih izmjena i dopuna Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 143/13). Konkretno donesena je važna izmjena članka 18. stavka 3.: 

“Ovaj zakon ne primjenjuje se za nabavu robe i usluga procijenjene vrijednosti do 200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova do 500.000,00 kuna,a pitanje nabave do tih vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom.” 

Riječ je o dokumentu tj. aktu kojim se uređuje procedura sklapanja ugovora o JN kojeg smo vam u prošloj godini spomenuli u blogu o  bagatelnoj nabavi i izmjenama navedenog Zakona te unutar kojeg možete preuzeti obrazac, dakle na linku bloga o internom aktu.

Donesene su i izmjene i u odnosu na planove nabave određene člankom 20. stavkom 2. dosadašnjeg Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 90/11,83/13) te isti sada glasi:

“Za predmete nabave čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od 20.000,00 kuna, a manja od iznosa iz članka 18. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi u plan nabave unose se podaci o predmetu nabave i procijenjenoj vrijednosti nabave.”

Znači  ako je procijenjena vrijednost predmeta nabave manja od 20.000,00 kuna-taj dio plana nabave ne podliježe objavi.

U postupcima bagatelne nabave proceduru sklapanja ugovora određuje svaki naručitelj sukladno svojim potrebama i posebnim okolnostima, kao npr.:   

·                    veličina naručitelja (broj zaposlenika, raspoloživ iznos proračunskih sredstava, broj postupaka koje vodi i sl.)

·                    analiza stanja iz prethodnih godina (provedeni postupci nabave, vrijednost ugovora)

·                    troškovi vođenja transparentnog postupka

·                    sam naziv akta kojim se uređuje procedura sklapanja ugovora je irelevantan i određuje ga naručitelj (npr. naputak, pravilnik, priručnik, katalog, vodič i sl.)

Zakon o javnoj nabavi za posljedice ne-donošenja internog akta kojima se uređuju bagatelne nabave ne propisuje prekršajne niti neke druge sankcije;   Zakon o javnoj nabavi ne propisuje obvezu vođenja registra za ugovore sklopljene po proceduri bagatelne nabave.

Gore navedenim internim aktom može se propisati na koji način će se voditi evidencija o takvim ugovorima.

Više o upravljanju javnom nabavom i iskustvima kod ugovora bagatelne nabave, internom aktu te drugim podtemama očekuje Vas 20. veljače 2015., na edukaciji iz redovitog usavršavanja u području javne nabave.